ILIJAŠEVIĆ, Stjepan

ILIJAŠEVIĆ, Stjepan, pjesnik i pedagoški pisac (Oriovac, 1. I. 1814 — Varaždin, 3. I. 1903). Gimnaziju završio u Požegi 1832, filozofiju studirao u Zagrebu 1832–33, a bogoslovlje 1833–36. u Pešti, gdje je 1836. doktorirao. Za svećenika zaređen 1836. U Zagrebačkoj biskupiji kateheta te podbilježnik, bilježnik i ceremonijal pri Duhovnom stolu 1836–43, potom profesor bogoslovlja 1843–48. Savjetnik Banskoga vijeća za crkvene poslove 1848–50, na poticaj bana J. Jelačića imenovan savjetnikom u Ministarstvu za bogoštovlje i nastavu u Beču 1850–51. Za nadzornika realnih pučkih škola postavljen 1851, ali je ubrzo smijenjen. Od 1857. čazmanski kanonik te od 1877. prepošt u Varaždinu. I. se javio 1829. prigodnim stihovima na latinskom jeziku. Njegovo pjesništvo, pisano pod utjecajem latinske metrike, obilježavaju didaktični ton te religiozni i, u manjoj mjeri, rodoljubni i satirični motivi. Pisao je i prevodio s njemačkoga pedagoške priručnike. Surađivao je u novinama i časopisima Slavonac (1863–65), Bosiljak (1864–66), Domobran (1866), Sviet (1866), Dragoljub (1867), Zagrebački katolički list (1868, 1877), Obzor (1876, 1893), Vienac (1883–84), Pozor (1884), Hrvatska omladina (1885–86), Hrvatska (1893), Agramer Tagblatt (1897–98).