INKIOSTRI MEDENJAK, Dragutin

INKIOSTRI MEDENJAK, Dragutin (Inchiostri, Midenjak; Carlo), slikar, oblikovatelj i fotograf (Split, 18. X. 1866 — Beograd, 16. IX. 1942). U Splitu završio pet razreda realne gimnazije i počeo se baviti slikarstvom kao samouk, u Zadru 1889. otvorio atelijer za slikarske i dekorativne usluge, u Rijeci 1891–92. oslikavao crkve i kuće. U Firenci 1892–93. učio slikarstvo u P. Simija i zainteresirao se za fotografiju. Po povratku u Zadar 1893. otvorio fotografski atelijer s A. Chelazzijem, retušerom iz Firence. God. 1895. doselio se u Zagreb, gdje je vodio fotografski obrt i Prvu hrvatsku školu za amateur-svjetloslikare (1896–97), potom se usavršivao u Bukovčevu atelijeru i radio kao slikar. Potkraj 1905. odselio se u Beograd. Ondje je bio učitelj crtanja u Višoj ženskoj školi i nastavnik narodne ornamentike u Umetničko-zanatlijskoj školi. Od 1912. boravio u Bosni, za I. svjetskoga rata u Trstu, 1920–23. u Ljubljani, zatim u Beogradu, 1927. u Novom Sadu, 1927–30. u Boki kotorskoj, ponovo u Beogradu, od 1933. u Banjoj Luci te u Skoplju, odakle se 1941. vratio u Beograd, gdje je bio honorarni nastavnik u Školi za primenjenu umetnost. — Posvetio se dekorativnomu slikarstvu i primijenjenoj umjetnosti. Obilazeći krajeve Hrvatske, BiH, Crne Gore, Srbije i Makedonije, skupljao je narodne rukotvorine i proučavao njihove ornamente i motive u rezbariji, vezu i tkanju te ih stilizirane primjenjivao u slikarstvu, oblikovanju predmeta i u arhitekturi, zaokupljen stvaranjem nacionalnoga stila, isprva hrvatskoga. Slikao je freske, ulja i akvarele folklornoga i religioznoga sadržaja te alegorije i vedute. Potkraj 1890-ih kao »umjetnika za dekoraciju crkava i soba« hvalili su ga F. Bulić, V. Bukovac, I. Kršnjavi, M. C. Medović, I. Rendić, E. Vidović, J. Vancaš. U Zagrebu je 1898. oslikao pročelje Janečekove kuće na Trgu Franje Josipa (danas Tomislavov trg), dvoranu u vili Milana Nossana na Okrugljaku, gostionicu (Petrinjska ul., kbr. 15), a 1899. kavanu »Corso«. God. 1900–02. izvodio zidne slike u Karlovcu (velika dvorana Zorin doma, crkva sv. Nikole, ljekarne, kavane), 1902. u Sarajevu (banka, crkva, čitaonica), 1902–03. u Splitu, gdje je bogato uresio crkvu sv. Frane figurama, narodnim ornamentima i stiliziranim starohrvatskim motivima, imitirajući u tehnici izgled mozaika, kao i samostansku crkvu u Sinju i župnu u Klisu, u kojoj je izveo i povijesnu kompoziciju s motivom izbavljenja Klisa od Turaka. Oslikao je i crkvu Sv. križa u Splitu, crkvu u Dolu na Hvaru te mnoge druge javne i privatne zgrade u Hrvatskoj, od 1905. u Srbiji, najviše u Beogradu, a 1933. Sokolski dom u Risnu. Slikao je reklame, srpske rodoljubne alegorije, crtao narodne rukotvorine (preslice iz Dalmacije), vinjete, oblikovao knjige, plakate, interijere te namještaj (u Visu očuvan namještaj obitelji Lučić-Roki ukrašen narodnim ornamentima u tehnici rezbarenja i intarzije). Folklornu dekoraciju primjenjivao i u nacrtima za uporabne predmete od kože i kovana željeza, za mozaike, vitraje i posoblje. Izlagao je samostalno u Beogradu (1907, 1910) i Ljubljani (1935. s I. Zajecom, 1938. s P. Lobodom), skupno na međunarodnoj izložbi u Bruxellesu (1906. zlatna medalja za spavaću sobu) i Torinu (1911) te balkanskoj u Londonu (1907). Za bavljenja fotografijom (1893–97) snimao štukature staroga zadarskoga kazališta i portrete (Celestin Medović; Juraj Biankini) te gradine u tadašnjoj Bjelovarsko-križevačkoj i Požeškoj županiji za Milenijsku izložbu u Budimpešti 1896. Od Inkiostrijeva bogata opusa sačuvano je malo djela (Muzej primenjene umetnosti, Narodni i Etnografski muzej u Beogradu). Objelodanio je rasprave, predavanja i članke o mogućnostima korištenja narodnih motiva u primijenjenoj umjetnosti i razvoju srpskoga dekorativnoga stila. Surađivao u periodicima, poglavito beogradskima (Samouprava 1907–08; Proleće 1909; Novo vreme 1910, 1925). U rukopisu je ostalo njegovo djelo Narodna folklorna umetnost i njena primena.