ISKRA-KRŠNJAVI, Štefa

ISKRA-KRŠNJAVI, Štefa, pjesnikinja i prevoditeljica (Vrbovec, 27. XII. 1869 — Zagreb, 16. VIII. 1952). U Križevcima završila dva razreda Više djevojačke škole, 1892–93. slušala predavanja iz književnosti na pariškoj Sorbonni, 1893–95. studirala na Sveučilištu u Bernu. Od 1895. namjesna, a od 1905. do umirovljenja 1925. stalna učiteljica u Ženskom liceju u Zagrebu (od 1917. Prva ženska realna gimnazija). God. 1919. udala se za povjesničara umjetnosti I. Kršnjavoga. Pjesmama, crticama, feljtonima i novelama te prijevodima s mađarskoga i francuskoga surađivala u novinama i časopisima Hrvatska (1891, 1894–95), Narodne novine (1896–1912), Pobratim (1896–97, 1899–1904), Nada (1897–99, 1902), Domaće ognjište (1902–03, 1906–11), Vienac (1903), Hrvatska smotra (1907–08), Modni svijet (1911), Savremenik (1911–12, 1915, 1919), Hrvatska prosvjeta (1917), Ženski svijet (1917), Vijenac (1923–26), Glasnik sv. Franje (1924, 1928, 1930, 1932–41), Glasnik sv. Josipa (1928), Obitelj (1932), Naša žena (1935), Hrvatska straža (1937), Salezijanski vjesnik (1937). Objavila je dvije knjige pjesama, uglavnom ljubavnih, a sporadično socijalnih i pejzažnih, kojima se očituje kao pjesnikinja neoromantičarske poetike. Dijelovi romana Teodora izlazili su u Narodnim novinama (1899). Za potrebe zagrebačkoga HNK s francuskoga je prevela Corneilleova Cida (1898) te Rostandove komedije Cyrano de Bergerac i Samaritanka (obje 1898), a prema talijanskom izvorniku i njemačkom prijevodu priredila je knjigu Valerie Bielak Marija Terezija grofica Ledóchowska, utemeljiteljica Družbe Sv. Petra Klavera za afričke misije i otkup robova (Zagreb 1940). Surađivala je na suprugovu prijevodu Danteove Božanske komedije (Zagreb 1909–15) te, prema nekim izvorima, na njegovim romanima o Franji Asiškom Božji vitez (Zagreb 1925) i Božji sirotan (Zagreb 1926). Služila se pseudonimima Iva Rod, Ivka Rod, sestra Isidora.