KAJFEŽ, Franjo

KAJFEŽ, Franjo, kemijski inženjer i kolekcionar (Martijanec, 15. X. 1936 — Zagreb, 23. IV. 2004). Kemijsku tehničku školu završio 1955. te 1959. diplomirao i 1968. doktorirao tezom Sinteza derivata 4- i 5-nitroimidazola sa potencijalnim biološkim djelovanjem na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Radio u tvornicama lijekova »Pliva« u Zagrebu 1960. i »Krka« u Novom Mestu 1961–71. te u tvrtki CRC (Compagnia di ricerca chimica) u Chiassu 1971–79. Postavši 1978. vlasnikom dvorca Miljana, u njem je 1980-ih uredio istraživački laboratorij i smjestio poduzeće »Milabo«. God. 1992. bio je ministar industrije, brodogradnje i energetike, 1993–96. župan Krapinsko-zagorske županije te do 2000. savjetnik predsjednika RH. Objavio je više od 120 znanstvenih i stručnih radova, uglavnom iz područja sinteze organskih spojeva, u časopisima Bulletin scientifique. Section A (1967, 1972–73), Croatica chemica acta (1967, 1969, 1971–74, 1976–78), Journal of Medicinal Chemistry (Minneapolis 1968, 1974, 1979), Acta pharmaceutica Jugoslavica (1969, 1973–83), Farmaceutski glasnik (1969, 1972, 1975–76), Journal of Molecular Structure (Amsterdam 1969), Acta biologica Jugoslavica (Beograd 1970), Journal of Heterocyclic Chemistry (Provo 1970–77, 1979, 1981–82), Pharmazie (Berlin 1972), Synthesis (Stuttgart 1972, 1975, 1979), Tetrahedron Letters (Oxford 1973, 1975–76, 1979), Chimia (Aarau 1974–75), Arzneimittel-Forschung (Aulendorf 1975), Biomedical Mass Spectrometry (London 1975), Bolletino dell’Istituto sieroterapico milanese (1975), Chemische Berichte (Frankfurt na Majni 1976–77), Kemija u industriji (1976–77), Rivista di tossicologia: sperimentale e clinica (Rim 1976), Helvetica chimica acta (Basel 1977), Microsomes and Drug Oxidations (Oxford—New York 1977), Redia (Firenca 1977), Arhiv za higijenu rada i toksikologiju (1978), International Journal of Quantum Chemistry (Gainesville, Florida 1978), Journal of Organic Chemistry (Salt Lake City 1978–79), Biochemical Pharmacology (Oxford 1979), Fitopatologia vegetale (Bologna 1979), Gazzetta chimica italiana (Rim 1979–80), Xenobiotica (Guildford 1979, 1982), Farmaco (Milano 1980), Biotechnology and Bioengineering (Berkeley 1981), European Journal of Drug Metabolism and Pharmacokinetics (Ženeva 1982, 1984), Drug Metabolism and Disposition (Bethesda 1983). Suautor je poglavljâ o atenololu, ketotifenu i piroksikamu u ediciji Analytical Profiles of Drug Substances (Orlando 1984, 1986). Registrirao je mnogobrojne patente u proizvodnji lijekova u Njemačkoj, Švicarskoj, Francuskoj, SAD, Izraelu. — Dvorac Miljana (XVI–XVIII. st.), s rokoko freskama A. Lerchingera i suradnika, obnovljen 1979–82. pod stručnim vodstvom Restauratorskoga zavoda Hrvatske, objekt je nulte kategorije. U njem se nalazi reprezentativni dio Kajfežove umjetničke zbirke u funkciji svagdašnjega života po načelu ambijentalnih, stilski ujednačenih cjelina. Zbirka sadržava namještaj različitih stilova, od baroka i rokokoa preko ampira i bidermajera do neostilova poput neogotike i neorenesanse, antikvarne knjige, stare ljekarničke recepte, predmete od srebra, stakla i porculana, među kojima se ističu oni iz razdoblja secesije (izloženi na izložbi zagrebačkih kolekcionara 1992. u Zagrebu), te skulpture i slike. Uz manji broj djela s kraja XVIII. i poč. XIX. st., jezgru zbirke slika (izlagana 1996. u Zagrebu) čine djela hrvatskih autora od I. Kršnjavoga, V. Bukovca, C. M. Medovića preko M. Kraljevića, V. Becića i J. Račića, V. Varlaja i M. Uzelca do suvremenika poput F. Kulmera ili O. Glihe.