KALAC, Antun
traži dalje ...KALAC, Antun (Ante), pjesnik (Žbrlini, danas Heki kraj Pazina, 27. XII. 1849 — Pazin, 13. V. 1919). Nakon završene njemačke gimnazije u Trstu 1871, studirao teologiju do 1874. u Gorici. Zaređen 1875. Bio je kapelan do 1882. u Pazinu, 1883–1906. župnik i dekan u Buzetu, 1907–19. u Pazinu župnik, dekan i prepozit te gimnazijski nadzornik za vjeronauk. Sudjelovao u kulturno-prosvjetiteljskim nastojanjima hrvatskoga preporodnoga pokreta u Istri. Zauzimao se za osnivanje Hrvatske gimnazije te bio među utemeljiteljima pazinskoga Đačkoga pripomoćnoga društva 1899. Za školovanja u Trstu pod utjecajem Maksa Pleteršnika počeo je pisati stihove na slovenskom. Na hrvatskom jeziku javio se 1873. programatskom pjesmom Mlada Istrijanka u Našoj slozi, gdje je među pjesničkim prilozima (1874–76, 1878–79, 1882–89, 1900, 1903–04) objavio ciklus soneta posvećenih Istri, stihovane basne, idile te pripovijesti s temama iz istarskoga seljačkoga života. U literaturi se navodi da je 1883. tiskao zbirku Marijine pjesme. God. 1911. u Dubrovniku mu je objavljena te javno izvedena pjesma Za Istru. U pjesmama izrazito domoljubnih osjećaja i budničkih raspoloženja, često političke intonacije, pjevao je o ljepoti zavičaja, promicao duhovno-idejnu misao preporodnoga pokreta te se – isticanjem problema negiranja hrvatskoga jezika, odnarođivanja i socijalne ugroženosti seljaštva – suprotstavljao talijanskoj kulturno-političkoj i gospodarskoj prevlasti. Motivski su mu raznolikiji stihovi lirsko-ispovjednih tonova (U večer, 1879; Pred propelom, 1885), a u pjesničkom opusu nakon 1900. prevladavaju refleksivno-religiozna raspoloženja (Bog, 1907; Božić, 1909; Vjera, 1909). Pjesničkim prilozima, kulturnopovijesnim i prigodnim člancima surađivao u periodicima Crvena Hrvatska (1893), Vrhbosna (1897, 1899, 1901–03, 1906), Veliki ćiril-metodski koledar (1907–08), Narodna prosvjeta (1909–11), Hrvatska škola (1912–14, 1916), Pučki prijatelj (1913–14; roman Siromašni vjernici) i Luč (1915–16). Pjesme su mu objavljene i u Istri (1930, 1935–36, 1939), Malom Istraninu (1931–32, 1934–35), Jadranskom kalendaru (1935), Hrvatskom krugovalu (1943) i Smilju (1944–45) te skupljene u zbirci Pjesme (1992). Stihovi Istarska himna ili Predobri Bože i Istranska zibanka, koje je uglazbio M. Brajša Rašan, uvršteni su u pjesmarice Popievke (Zagreb 1893) i Krasna zemljo Istro mila (Rijeka 1985), a zastupljen je u antologijama Istarska pjesmarica, 1 (Pula 1989) i Mila si nam ti jedina (Zagreb 1998). Prevodio s njemačkoga (F. Schiller) i latinskoga (Vergilije); prepjev latinske poeme A. Rapicija Histria (1887) ocijenjen je kao njegov »najtrajniji stvaralački doprinos hrvatskoj književnosti« (B. Biletić). Uredio je spomenicu Biskup dr. Juraj Dobrila (Pazin 1912). Potpisivao se i Nadan Zorin, Bršljanski, N. Z. i A. K. Njegova se pisma V. Spinčiću čuvaju u ostavštini potomnjega u HDA.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.
KALAC, Antun. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 21.11.2024. <https://bl.lzmk.hr/clanak/kalac-antun>.