KALAJŽIĆ, Branko

KALAJŽIĆ, Branko, urbanist i arhitekt (Žeževica kraj Omiša, 18. IX. 1925). Završio klasičnu gimnaziju u Splitu 1945, diplomirao 1952. arhitekturu na Tehničkom fakultetu u Zagrebu (N. Šegvić). God. 1952–57. radi u Urbanističkom zavodu grada Sarajeva na generalnom urbanističkom planu i provedbenim planovima te na projektu stambenoga bloka na Čengić Vili u Sarajevu (1954). Od 1957. zaposlen u Urbanističkom birou – Split. Sudjeluje u izradbi projekta regulacije zapadne obale gradske luke (1957–59, suautor; 1959–60. razradba projekta, s Fabjanom Barišićem), koji je predstavio u časopisu Urbs (1960, 1). God. 1960–61. u Urbanističkom zavodu kotara Split radi na regionalnom prostornom planu toga kotara (s Barišićem, Ž. Turketom i dr.), potom je slobodni umjetnik i savjetnik za urbanistička i arhitektonska pitanja u Općini Omiš, a od 1974. do umirovljenja 1981. zaposlen je u splitskom Projekt-birou. Projektirao je i izveo memorijalne spomenike u Solinu (1966–68, s Barišićem) i Mimicama (1968, trg s mozaikom J. Kneževića), a u Splitu i okolici nekoliko trafostanica (1970–75), zgrade Vodovoda u Hercegovačkoj ul. i »Elektrona« u Ul. Domovinskoga rata te konkatedralu sv. Petra na Lokvama (1975–83, s Barišićem i dr.). Sudjelovao u natječaju za novi centar Sarajeva i zgradu Narodne skupštine BiH (1956, s Turketom, III. nagrada), u Splitu za Dom socijalističke omladine (1975, s Barišićem, otkup) i Župski pastoralni centar na Žnjanu (1994, s Barišićem). Grafički dizajnirao za splitska poduzeća (»Bobis«, »Sadra«, »Publicitet« i Mljekara, 1960-ih) i oblikovao naslovnice časopisa Crkva u svijetu (1970–91). O urbanističkim temama pisao u Slobodnoj Dalmaciji (1958, 1960, 1964–66).