KAMALIĆ, Izidor

KAMALIĆ, Izidor (Isidoro), filozofski pisac (Nerezine, 6. III. 1885 — Rijeka, 16. VII. 1943). Nakon stupanja u Franjevački red 1901. i završene Nadbiskupske klasične gimnazije u Zadru, od 1904. u Dubrovniku polazio filozofsko-teološki studij na Franjevačkoj teološkoj školi te diplomirao 1910. Doktorirao 1928. na Filozofskom fakultetu u Fribourgu tezom Francesco Patrizzi 1529–1597 nella cultura e sopratutto nella poetica cinquecentesca (djelomice tiskano u Splitu 1934; izvadak Petrićev Trimerone preveden u časopisu Dubrovnik, 1997, 1–3). Za svećenika zaređen 1909. Djelovao kao vjeroučitelj u Kopru 1911–12, pastoralni pomoćnik u stolnim crkvama u Kopru 1912–14. i Hvaru 1914–17, vjeroučitelj na Pomorskoj akademiji u Kotoru 1918–24. te kao profesor u Dubrovniku 1928. i u franjevačkoj gimnaziji na Badiji 1929–41, koje je neko vrijeme bio i ravnatelj. U svojoj tezi, osim pojedinosti iz Petrićeve autobiografije, opisa mladenačkih školskih veza iz Padove, prijepora u pitanjima poetike, metafizike i fizike s protivnicima G. Mazzonijem i T. Angeluccijem te podataka o tiskanim djelima, K. donosi i popis rukopisa iz Ferrare i Modene, pri čem, ne prateći razvoj Petrićeve filozofske misli, opsežno raščlanjuje samo njegova rana djela – La città felice i odlomak iz knjige Poetica (Il Trimerone).