KANTURA, Želimir

KANTURA, Želimir, planinar (Zagreb, 17. III. 1936 — Zagreb, 12. IV. 1994). U Zagrebu završio gimnaziju 1955. te Pravni fakultet 1970. Od 1957. u Zagrebu radio u više ustanova, 1968–73. bio pravni savjetnik u poduzeću Žitokombinat, potom do 1984. i 1988–94. sudac Općinskoga suda, a 1984–88. javni pravobranilac. Planinarstvom se bavio od 1951. kao član planinarskih društava »Željezničar«, »Sljeme«, »Zagreb«, »Rade Končar« te od 1970. društva »Vihor«. Osvojio je Mont Blanc te bio podno vrha Dufour na planini Monte Rosa. Planinario slovenskim, bosanskohercegovačkim i posebice hrvatskim planinama, uglavnom po Gorskom kotaru i Velebitu. Trasirao je i označio Vihoraški planinarski put (1974), Kapelski planinarski put (1979) te potaknuo otvaranje planinarskoga puta Velika Kapela—Velebit (1984–85), sudjelovao u izgradnji planinarskih skloništa na Bijelim stijenama (1974), Dulibi (1978) i Bjelolasici (1986) te u uređenju skloništa na Viništu. Putopise i eseje lirskoga ugođaja objavljivao je u časopisu Naše planine (1976, 1978–80, 1989, 1991–92). Sa Z. Gomzijem objavio je kratki putni vodič Kapelski planinarski put (Zagreb 1979, 1982²), a samostalno vodič i putopis Ravnogorski planinarski put (Ravna Gora 1989). Uvršten je u Planinarsku pjesmaricu (Zagreb 1987) i u antologiju Hrvatska planinarska književnost (Zagreb 1994).