KUZMIĆ-MIJIĆ, Lujza

KUZMIĆ-MIJIĆ, Lujza, slikarica (Sarajevo, 31. VIII. 1889 — Zagreb, 27. XII. 1959). U Sarajevu 1906. završila Višu djevojačku školu i učila slikarstvo u J. K. Janovskoga. U Beču polazila slikarsku školu R. Scheffera 1907–08. i Umjetničku školu za žene i djevojke 1908–12. Potom živjela u Sarajevu, od 1938. u Zagrebu. Sa suprugom K. Mijićem povremeno boravila u Blažuju 1921–23. i na Braču 1924–27. Ostvarila opus od pedesetak djela 1906–27, glavninu 1919–27. Slikala koloristički, najviše u ulju, portrete, mrtve prirode i krajolike na tragu plenerizma i impresionizma (Portret djevojčice, 1908–12, Glava djeteta, 1912, Podvožnjak, 1912–13, sve Umjetnička galerija BiH, Sarajevo, UGBiH), poslije fovizma, ekspresionizma i cézanneizma (Portret sestre Adele, oko 1918, Portret brata Rikarda, oko 1919; Voće, 1919, Jabuke, 1922, Seoski motiv, oko 1922, U brdima, 1925, sve UGBiH; Šuma u Blažuju, 1921–22, Splitska, 1927, obje akvarel) te crtala (Portret starca, 1912, ugljen, UGBiH). Izlagala s Mijićem, R. Petrovićem i P. Tješićem (Novi Sad, Osijek 1920, Sarajevo 1921) i na skupnim izložbama (Jugoslavenska umjetnička izložba, Beograd 1922). Posmrtno joj je priređena retrospektivna izložba u Sarajevu i Zagrebu 1983, a djela izlagana na skupnim izložbama (Umjetnost Bosne i Hercegovine 1894–1923, Sarajevo 1978). Višekratno ju je portretirao Mijić (Brat i sestra, 1919, Portret moje žene, 1926, ulje; Lujza Mijić I, oko 1923, olovka, Gliptoteka HAZU).