LACH, Josip

LACH, Josip, biskup (Varaždin, 16. III. 1899 – Zagreb, 12. IX. 1983). Brat bibličara Maksimilijana. U Zagrebu završio gimnaziju 1917. i na Rimokatoličkom bogoslovnom fakultetu postignuo doktorat iz teologije 1925, na Papinskom sveučilištu Gregoriani u Rimu završio filozofski studij doktoratom 1928; za svećenika zaređen 1921. Kapelan u Krapinskim Toplicama 1921–22. i Bosiljevu 1922–26, vjeroučitelj u školama sestara milosrdnica 1926–29, potom docent na Rimokatoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, na kojem je predavao filozofske predmete. Tajnik Hrvatske bogoslovske akademije 1931–37. Potkraj 1939. imenovan je pomoćnim zagrebačkim i naslovnim dodonskim biskupom (posvećen 1940). Nadbiskup A. Stepinac povjerio mu je u ratu brigu za svećenike. Službu generalnoga vikara Zagrebačke nadbiskupije obavljao je za nadbiskupa Stepinca, F. Šepera i F. Kuharića, a nakon Stepinčeva uhićenja njome je upravljao s pomoćnim biskupom F. Salisom Seewisom; komunističke su ga vlasti kao nepoćudna pokušale smijeniti 1949. Njegovim su zauzimanjem 1947. u Zagreb došle Sestre pohoda Marijina, a 1949. izgrađen im je prvi i jedini samostan u Hrvatskoj. Bio je veliki prepošt Zagrebačkoga kaptola od 1953, predsjednik Drugomolbenoga nadbiskupijskoga ženidbenoga suda te vijeća Biskupske konferencije za iseljeništvo. Kraće priloge, uglavnom filozofske i teološke, objavljivao je u periodicima Bogoslovska smotra (1927–28, 1931–33, 1939), Obzor (1930), Katolički list (1936, 1941–43) i Katolička škola (1937).