LAH, Ljubo

LAH, Ljubo, slikar (Sarajevo, 13. I. 1930 — Sarajevo, 4. XI. 2010). Završio Državnu školu za likovnu umjetnost u Sarajevu 1949. i Majstorsku radionicu Đ. Andrejevića Kuna u Beogradu 1954. U Sarajevu predavao na Pedagoškoj akademiji te u Srednjoj školi primijenjenih umjetnosti od 1970. do umirovljenja 1979. Slikao u ulju, pretežno u duhu poetskoga realizma, širokim potezima i suženom tonskom gamom, portrete (serija autoportreta; Ivo Dulčić, 1974; S. S. Kranjčević, 1978; Anja, 1986, Gradski muzej Varaždin, GMV), djevojke (Djevojka s violinom; Sjećanje na Corota, 1976, GMV), mrtve prirode (Cvijeće u vazi, 1975, GMV), krajolike i akt te crtao (Portret prijatelja, 1976, olovka, GMV; Bosanka I, tuš). Radio za crkve Provincije Bosne Srebrene (Uskrsnuće i Rođenje Isusovo, ulje, Dubrave kraj Brčkoga; 12 vitraja, 1980–83, Koraće). Izlagao samostalno u Beogradu (1963. sa Z. Grgićem), Skoplju (1964), Trstu (1971), Milanu i Veneciji (1972), Freiburgu (1976), Sarajevu (1990, 1993, 2000, 2007), Varaždinu (2008) i Čakovcu (2009) te skupno na izložbama Udruženja likovnih umjetnika BiH (od 1949), Beogradski trijenale (1963), Izložba portreta (Tuzla 1967 – nagrada), Franjevci BiH na raskršću kultura i civilizacija (Zagreb 1988), Zbirka umjetnina Mostarske biskupije (Zagreb 1992), Izložba sakralnih djela (Plehan 1994), Donacija Varaždinu V. B. Jarka (Varaždin 1998), Hrvatski likovni umjetnici iz BiH (Zagreb 1999).