LALIN, Tomislav

LALIN, Tomislav, likovni i književni kritičar, dramaturg (Split, 17. XII. 1937 — Zagreb, 16. IV. 1999). Završio gimnaziju u Splitu 1958. U Zagrebu studirao kazališnu režiju na ADU 1964–66. te diplomirao komparativnu književnost i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu 1969. God. 1971–94. dramaturg i urednik u Dramskom programu RTV Zagreb (HTV) te 1994–99. urednik emisije Panoptikum na Hrvatskom radiju. Sustavno prateći zagrebačka i splitska likovna zbivanja, objavljivao kritike i osvrte, najviše prikaze zagrebačkih izložba u Slobodnoj Dalmaciji 1963–98 (Lj. Ivančić 1963, 1989, 1995; F. Kršinić 1963, 1968; Đ. Seder i L. Junek 1994; F. Šimunović 1995; S. Kopač 1997; Nives Kavurić-Kurtović 1998), Oku 1985–89 (I. Lesiak 1986; Z. Lončarić i E. Murtić 1987) i Vjesniku 1985–88 (Anka Krizmanić 1986; A. Motika 1987), katkad i drugdje (Književna tribina, 1959; Mogućnosti, 1967; Telegram, 1972; Večernji list, 1983; Danas, 1986; Hrvatsko slovo, 1995; Kontura, 1995, 1998), »ostvarujući trijeznu i objektivnu kroniku novije hrvatske umjetnosti« (T. Maroević). Autor je likovnih monografija Maksim Krstulović (Split 1987) i Mirko Ostoja (Zagreb 1995), predgovora u katalozima samostalnih izložba, uglavnom zagrebačkih (J. Amižić, Split 1974; J. Bratanić, 1985; J. Restek, 1985, Đakovo 1996; Ž. Hegedušić, 1986; A. Kaštelančić, 1986; I. Dulčić, 1988; I. Kuduz, 1988; Višnja Jelačić, 1990; Š. Katić, 1996), te skupnih (Biafra, Split 1974; Iz Zbirke Bauer, Vukovar 1987; Majstoru Radovanu u čast, Trogir 1990), suradnik u Likovnoj enciklopediji Jugoslavije i Enciklopediji hrvatske umjetnosti LZ. Suosnivač splitskih izložba (Splitski salon, 1969; Biennale suvremene hrvatske grafike, 1974; Festival akvarela Hrvatske, 1997) i umjetnički voditelj galerija (Umjetnički salon, 1969–74, i Buvina, 1977–79, ujedno pokretač, obje Split; Diana, Zagreb 1987–91), zaslužan je i kao organizator izložba. Po njem je nazvana nagrada Salona grafike (plaketa, rad D. Paraća), utemeljenoga u Rabu 2001. — Književnom se i kazališnom kritikom javio u pol. 1950-ih, objavljujući osvrte na suvremenu prozu i pjesništvo (D. Ivanišević, Ž. Jeličić, V. Kaleb, R. Marinković, S. Novak, Vesna Parun, I. Slamnig, D. Tadijanović, G. Vitez) te kazališne izvedbe, ponajviše u Slobodnoj Dalmaciji (1954, 1957, 1959–72), Vidiku (1957), Vjesniku (1964), Mogućnostima (1966–67) i Telegramu (1972). Kao dramaturg i urednik priredio je i adaptirao mnogobrojne TV drame, među ostalim Ispit zrelosti i Balade Petrice Kerempuha E. Galića (1978. i 1987), Ljubicu T. Radića (1979), Dvije karte za grad Z. Ogreste (1984), Na kraju puta G. Para (1987) i Vježbanje života B. Ivande (1992), TV seriju Prizori iz obiteljskog života M. Fanellija (1979) te raznovrsne portrete umjetnika (Z. Bourek, J. Kaštelan, V. Mimica, M. Slaviček, K. Spajić). Potpisivao se i -LIN.