LJUBUNČIĆ, Salih

LJUBUNČIĆ, Salih, pedagog (Livno, 1. I. 1890 — Zagreb, 23. VII. 1964). Završio učiteljsku školu u Sarajevu 1911. te 1922. dvogodišnju i 1928. četverogodišnju Višu pedagošku školu u Zagrebu (profesorski ispit položio 1932). Bio je učitelj u Jajcu 1911–15. i 1919–20, Sanici 1915–17, Šijama 1917–18, Duvnu 1918–19, Bosanskom Petrovcu 1919. i Zavidovićima 1920, nastavnik u trgovačkim školama u Mostaru od 1922. i Sarajevu od 1923. te u građanskoj školi u Bosanskoj Dubici od 1925. Od 1926. u Zagrebu u vježbaonici Više pedagoške škole, nakon dopusta za studij od 1928. na Višoj pedagoškoj školi, od 1930. u ženskoj Učiteljskoj školi i od 1932. u muškoj. Zbog jugoslavenske i marksističke orijentacije umirovljen 1941. Reaktiviran u Učiteljskoj školi u Zagrebu 1945, kratko radio u Ministarstvu prosvjete NR BiH 1946, potom bio profesor Više pedagoške škole u Sarajevu. Uvidjevši kako nema potpore za pedagoški koncept koji je zastupao, na vlastitu molbu umirovljen 1947. Istaknuti predstavnik radne škole, reformskoga pedagoškoga pokreta u Hrvatskoj između dvaju svjetskih ratova, posvetio joj je i jedno od svojih glavnih djela (Škola rada, 1930). Bavio se praktičnim pedagoškim temama, mjesto formalnih stupnjeva J. F. Herbarta u izvođenju nastavne jedinice zauzimao se za primjenu metodičkih stupnjeva A. Fischera, isticao značenje umjetničkoga odgoja, odgojnu ulogu nastave i njezinu svezu sa stvarnim životom. Surađivao u časopisima Učitelj (Beograd 1921–23, 1938–39), Jedinstvo (1922), Napredak (1922–29, 1931, 1936–40; Napredak i Savremena škola, 1932–33; suurednik 1932, urednik 1933), Narodna prosveta (Beograd 1922–23, 1926), Uzgajatelj (1923–25), Obzor (1924), Slobodna tribuna (1924), Novi čovjek (1925–29, 1931), Pokret (1925–27), Hrvatski učitelj (1927), Savremena škola (1927–31, 1936–37; suurednik 1931; urednik priloga Školska praksa 1931–32), Narodno jedinstvo (1928), Pedagoški zbornik (Ljubljana 1928–29), Savremenik (1928–29), Građanska škola (Maribor 1929–30), Novosti (1929, 1931), Radna škola (Beograd 1929) i Glasnik Vrhovnog islamskog starješinstva (1951–52); neki su mu prinosi, napose o teoriji i praksi radne škole, tiskani i kao p. o. Pristaša etičkoga pokreta M. Vidovića, napisao je knjigu Vidovićeva škola (1925), sastavio upute i zadatke Slobodni pismeni sastavci u osnovnim, građanskim i nižim srednjim školama (Sarajevo 1925), priručnike Srpski ili hrvatski jezik – u nakladničkom nizu Vidovićeva dopisna škola za odrasle tiskano u 11 sveščića (Sarajevo 1925–1926, 1–2. 1927², 1. s. a.³) – Dalton-plan metoda (Zagreb 1927), Metodika računske obuke u školi rada (Zagreb 1929, 1939²) i Materinski jezik u našim narodnim školama (Zagreb 1933), objavio biografsku studiju Davorin Trstenjak (1931) te, nakon studijskoga posjeta Zlínu 1933, knjižicu Školstvo i prosvjeta u Čehoslovačkoj (Zagreb 1934). U suradnji sastavio osnovnoškolski matematički udžbenik Računom u život (Beograd 1939) i priredio Bilježnicu za pedagoške vježbe (Zagreb s. a.; i slov. izd.). Sinteznim prilozima surađivao u knjizi Pedagoška Jugoslavija (Beograd 1939) i zborniku Naša domovina, 2 (Zagreb 1943) te bio suradnik Hrvatske enciklopedije HIBZ-a. Potpisivao se i inicijalima. Dopisni član Hrvatskoga pedagoško-književnoga zbora od 1922, pravi od 1924. Zastupljen u Pedagoškoj hrestomatiji M. Lukaša i E. Munjize (Osijek 2010). — Sudjelovao je u osnivanju Muslimanskoga kulturnoga društva »Narodna uzdanica« u Sarajevu 1923, bio predsjednik Društva zagrebačkih muslimana 1933–35. i 1938–39, nakon II. svjetskoga rata kao predsjednik Džematskoga medžlisa protivio se rušenju zagrebačke džamije. Prilozi s izraženijom muslimanskom kulturnom, socijalnom i nacionalnom sastavnicom objavljeni su mu u Novoj Evropi (1923, 1925, 1928), Đulistanu (1926), Islamskoj svijesti (1926), Jugoslavenskom listu (1926), Novom beharu (1930–34, 1936–40), Spomenici Gazi Husrevbegove četiristo-godišnjice (Sarajevo 1932), Narodnoj uzdanici (kalendar, 1937–40) i izdanju O »nacionaliziranju« Muslimana (Zagreb 1990). Njegovi se neobjavljeni rukopisi, dokumenti, korespondencija i dnevnički zapisci čuvaju u Hrvatskom školskom muzeju.