MAJER, Milan

MAJER, Milan (Mayer), skladatelj i glazbeni kritičar (Zagreb, 24. VIII. 1895 — Zagreb, 1. I. 1967). Sin skladatelja Mije. U Zagrebu 1913. završio klasičnu gimnaziju i 1919. doktorirao rigorozom na Pravoslovnom i državoslovnom fakultetu; usavršivao se u Beču i Berlinu. Glazbu učio u školi HGZ 1909–15 (glasovir i kompozicija, V. Rosenberg Ružić) i privatno (kompozicija i orgulje, F. Dugan st.). U Zagrebu isprva pristav, sudac 1930. Kotarskoga odn. Sreskoga suda, od 1931. Okružnoga suda odn. Sudbenoga stola te Vrhovnoga suda 1945–46; u svibnju 1945. član anketne komisije za logor Jasenovac Zemaljske komisije Hrvatske za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača. Od 1946. do umirovljenja 1956. bio direktor Zavoda za zaštitu autorskih malih prava. Glavni tajnik Udruženja jugoslavenskih muzičkih autora 1931–41. i Hrvatskoga autorskoga društva 1941–45. Skladao od poč. 1930-ih. Vrjednija su mu djela Koncert za klavir i orkestar, op. 9 (1942; novu inačicu praizveo R. Filjak 1963), komorna djela Gudački kvartet u d-molu, op. 10 (1943), Sonata za violoncello i klavir u e-molu, op. 14 (1944), i Sonata za violinu i klavir u G-duru, op. 25 (1949), koja svjedoče o dobru poznavanju tehničkih mogućnosti glazbala, djela za glasovir Tri stavka, op. 6 (1943), Sonatina u e-molu, op. 17 (1947), i Pet klavirskih minijatura (1963) te skladbe za orkestar vedra i optimistična ugođaja Sinfonietta u A-duru, op. 18 (1948), i Uvertira veseloj igri, op. 26 (1950). U opusu, koji sadržava i crkvena djela (Misa u d-molu za soliste, mješoviti zbor i orgulje ili uz orkestar i orgulje, 1941; Hrvatska božićna misa; motet Angelus Domini; Božićna kantata), ona za orgulje (Tri preludija), masovne zborne pjesme, skladbe za dječji zbor te za glas i orkestar (Tri pjesme za bariton i orkestar), ističu se skladbe za glas i glasovir u kojima na pjesničke predloške (D. Tadijanović, N. Polić, J. Kaštelan, V. Rabadan) uspjelo nadovezuje odgovarajuće glazbene akcente i ugođaj. Glazbeni mu je izričaj uglavnom eklektičan, a tretiranjem melodike, u gradnji koje se katkad efektno služi i elementima narodnoga melosa, najbliži je neoromantičkomu stilu. Formalno gradeći na klasičnim cikličkim uzorima, u novijim djelima rabi i smjelije harmonijske progresije. Glasovirska i komorna djela te solo-popijevke uglavnom mu je praizvela supruga Maša. Neke skladbe tiskane su mu u zbirkama Solo popijevka hrvatskih skladatelja, 1 (1975), Hrvatska popijevka od B. Berse do Z. Grgoševića, 4 (1985), Spavaj, spavaj, zlato moje (1991), Torta. Popijevke hrvatskih skladatelja uz klavirsku pratnju (2005), sve u Zagrebu, Zbirka pjesama, 1 (Pula 2004) i Dijete pjeva (Rijeka 2008) te u zborniku Tema Tadijanović (Slavonski Brod 2002). U Fonoodjelu Hrvatskoga radija sačuvano je 14 snimka njegovih skladba. U međuratno doba djelovao i kao komorni glazbenik. Osnovao 1931. i do 1940. kao pijanist vodio Zagrebački komorni trio (violina A. Ganoci ili K. Šulc, violončelo M. Crlenjak), s kojim je praizveo djela B. Širole (Prvi klavirski trio u D-duru, 1934; Drugi klavirski trio u C-duru, 1940), A. Dobronića (Trio za violinu, violoncello i klavir, 1937), B. Berse (Trio u klasičnom stilu, obradba Z. Bradić, 1940), Ž. Hirschlera (Lirski intermezzi, zagrebačka praizvedba, 1940) i L. Šafraneka Kavića (Trio za klavir, klarinet i violončelo, 1940, klarinet A. Fischer). Katkad na orguljama pratio ansamble zagrebačke radijske postaje (Vokalni radiokvartet, Mješoviti zbor). Kroničar zagrebačkoga glazbenoga života, objavio je približno 700 kritika i osvrta, većinom u Morgenblattu (redoviti izvjestitelj 1926‒41) te u periodicima Zagreber Tagblatt (1925‒26), Obzor (1930‒32), Jutarnji list (1933‒34), Jutro (Ljubljana 1935) i Hrvatski dnevnik (1939‒41), mahom ih potpisujući inicijalima. Radio na promicanju autorskih prava; u Savremeniku (1940, II/6–7) objavio članak Od izdanja zakona o zaštiti autorskoga prava do Hrvatskog autorskog društva. Bio član zagrebačke slobodnozidarske lože »Libertas« od 1935. Portretirao ga je M. Uzorinac (crtež tušem, Grafička zbirka NSK u Zagrebu). Služio se pseudonimom Drago Jelić.