MARDEŠIĆ, Petar

MARDEŠIĆ, Petar, pomorski stručnjak, kartograf, leksikograf i prevoditelj (Makarska, 18. IX. 1903 — Zagreb, 14. II. 1973). Završio Pomorsku trgovačku akademiju u Bakru 1919, nižu školu Vojne akademije u Beogradu 1923. i Pomorsku vojnu akademiju u Dubrovniku 1926, polazio Visoku hidrografsku školu u Parizu 1927–28. i Višu školu Pomorske vojne akademije u Dubrovniku 1940–41. Na trgovačkim brodovima Jadranske plovidbe 1919–21. Stupivši u ratnu mornaricu Kraljevine SHS 1925 (poručnik korvete), službovao u Hidrografskom uredu odn. institutu u Dubrovniku i Splitu, u Pomorskom arsenalu u Tivtu i Maritimno-tehničkom odjelu Zapovjedništva mornarice u Beogradu, zapovijedao pomoćnim brodovima i riječnim monitorom, predavao na Pomorskoj vojnoj akademiji u Dubrovniku (vjerojatno od 1938); inženjerijski potporučnik od 1923, poručnik fregate od 1926, poručnik bojnoga broda II. klase od 1929. i I. klase od 1932, kapetan korvete od 1937. Od 1941. u Mornarici odn. Plovnim snagama NDH (brodski dopukovnik odn. kapetan fregate od 1942), u Zagrebu je na položaju pročelnika Podhvatbenoga odjela 1945. u veljači uhićen zbog protudržavnoga djelovanja i do svibnja zatočen (prema optužnici, u tzv. Vojnom vijeću Podzemne Hrvatske nastojao oko povezivanja s NOVJ), u rujnu pak osuđen na zatvorsku kaznu od Vojnoga suda JRM. U Zagrebu bio tehnički direktor Učila 1947–53 (preostale kazne naposljetku oslobođen 1950) te redaktor u LZ do umirovljenja 1969; predavao na Ekonomskom fakultetu i dr. Uza suuređivanje Nautičkoga godišnjaka (Beograd 1933–39) i izradbu pomorskih karata (npr. Jadransko more. Beograd 1934), u mornaričkoj je službi sam ili u suautorstvu napisao više vrijednih priručnika (Pomorska meteorologija, 1936; Okeanografija, 1940; Užeta i žabe. Zagreb 1941, 1942. Brodarski vježbovnik, 1), među kojima se opsegom i nastojanjem oko prikupljanja i usustavljivanja hrvatskoga nazivlja (posebice u svezi s jedrenjacima) ističe djelomice ostvareno četveroknjižje Pomorstvo (Brod, 1944; Riečno brodarstvo, 1944 – prema izd. Plovnih snaga iz 1943) u Pomorskoj biblioteci HIBZ-a (urednik), u kojem je bio i glavni urednik obustavljenoga Pomorskoga leksikona (knjižica s oglednim člancima tiskana 1944) te suradnik Hrvatske enciklopedije i izdanja Znanje i radost. Člancima o kartografiji (s fotogrametrijom), astronomskom i radiogoniometrijskom određivanju položaja, ultrazvučnom mjerenju dubina i geomagnetizmu te prilozima o svjetioničarstvu, zemljama (Filipini, Abesinija) i plovnim putovima (Sueski kanal) javljao se u periodicima Jadranska straža (1929–30), Mornarički glasnik (Zemun 1933–40), Vazduhoplovni glasnik (Novi Sad 1933–35, Zemun 1938–39) i Godišnjak jugoslovenskog vazduhoplovstva (Beograd 1936); iscrpno prikazao krstarenja školskoga broda »Jadran« Sredozemnim, Crnim, Crvenim i Baltičkim morem te Atlantskim oceanom (Mornarički glasnik, 1936, 5; 1937, 1, 5; 1938, 5; 1939, 5–6; 1940, 2), surađivao i u leksikonu Sveznanje (Beograd 1937). Nakon II. svjetskoga rata tiskan mu je opsežan udžbenik za unutarnju plovidbu (Enciklopedija plovidbe, 1948). Zaslužan kao pomoćnik glavnoga urednika Pomorske enciklopedije LZ (1–8. 1954–1964; s V. Brajkovićem glavni urednik prvoga sveska drugoga izd. 1972) za okupljanje suradnika i autorski rad te daljnje nastojanje oko nazivlja, s čim u svezi je djelovao u međuinstitucijskom vijeću za pomorsku terminologiju i u terenskom utvrđivanju toponima zapadne Istre, Cresa, Lošinja i Suska (Anali Leksikografskoga zavoda FNRJ, 1955, 1; 1956, 3). Kartografsko-geografsku djelatnost nastavio poučnom knjižicom Kako se čita karta (Zagreb 1950; Kako se čita geografska karta, 1951², 1951³), kao urednik i autor u mnogim, pretežno školskim izdanjima (Geografski atlas i statističko-geografski pregled svijeta. Zagreb 1951, 8 izd. do 1965; Školski atlas. Zagreb 1952; Historijski atlas. Zagreb 1954; Geografija svijeta, 1–4. Zagreb 1957–1958; Geografski atlas Jugoslavije. Zagreb 1961; Moj prvi atlas. Zagreb—Beograd 1967, 9 izd. do 1975, tal. izd. Rijeka 1970, makedonska izd. Skoplje 1971, 1974²), te osobito u LZ, u kojem je 1950. utemeljio kartografski odjel i vodio ga gotovo do kraja života. Kartografskom je sastavnicom pridonio većini izdanja LZ, a nekima i autorski te urednički (član uredništva prvoga izd. Enciklopedije LZ); među ostalim, s O. Oppitzom bio glavni urednik Atlasa svijeta (Zagreb 1961; 4 izd. do 1969), uredio više atlasa jadranske obale s otocima te auto-atlasa Jugoslavije. Surađivao i u obama izdanjima beogradske Vojne enciklopedije. Poviješću pomorstva i bliskim temama bavio se i publicistički (Mornari i brodovi, 1952), beletristički (roman Pobuna na brodu Bounty, 1957; pripovijetka Morski čovjek. Zagreb 1952), popularizacijski u knjižicama za mlade znatna odjeka (Kristof Kolumbo. Zagreb 1947, više izd., prijevodi na rusinski, slovački, rumunjski i bugarski, uvršteno u izbor V. Vinje Kolumbo i Novi svijet. Zagreb 1955; Od splavi do parobroda. Zagreb 1955; Brodovi kroz vjekove. Zagreb 1959, i slov. te srp. izd.; Marko Polo. Zagreb 1960, i slov. izd., Beč 1964) te u periodicima Pomorstvo (1950–51, 1955), Ribarski godišnjak (1950), Brodogradnja (1952–53), Savremena tehnika (1953), Večernji vjesnik (1957) i Priroda (1965–68, 1970–71); opsežno raščlanio Višku bitku 1866. u Pomorskom zborniku (1966). Pisao i o razvoju drugih prometala (Od pješaka do rakete, 1971–1972). Predgovorom popratio knjigu V. Klobučara Jedrilicom oko svijeta (Zagreb 1951). Preveo knjige Djeca kapetana Granta (1950), Četrdeset tisuća milja ispod mora (1951, autor pogovora) i Put oko svijeta u osamdeset dana (1956) J. Vernea, Kon-Tiki T. Heyerdahla (1951), Bijela pustinja J. Giævera (1956), Staza pingvina K. Dalziela (1957), Voda i vatra H. Tazieffa (1957) i Maquis G. Millara (1958, suprevoditelj), sastavio tumač pomorskih naziva u Putovanjima oko svijeta J. Cooka (1950), redigirao pomorsko nazivlje u prijevodu romana Moby Dick ili Bijeli kit H. Melvillea (1954), sve tiskano u Zagrebu. Potpisivao se i Ing. P. M. Premda mu opus nije sustavno vrjednovan ni u cijelosti poznat (dijelom zbog političkih okolnosti), Mardešić pripada najistaknutijim hrvatskim pomorskim piscima, s nezaobilaznim prinosom kartografiji i leksikografiji.