PETROVIĆ, Boško

PETROVIĆ, Boško, vibrafonist, skladatelj i glazbeni producent (Bjelovar, 18. II. 1935 — Zagreb, 10. I. 2011). Učio privatno violinu u Karlovcu od 1941, potom harmoniku u Škofjoj Loki, gdje je 1950. osnovao svoj prvi sekstet. Maturirao u Ljubljani 1954. Od tada u Zagrebu; isprva svirao harmoniku u kvartetu R. Bosnera, s kojim je ostvario prve snimke za Radio-Zagreb, potom bubnjeve u svojem afro-kubanskom sekstetu i u jazz-sastavima L. Fidrija i B. Frančiškovića, te vibrafon, za koji se trajno opredijelio, u triju M. Schwarza, kvartetu D. Lorkovića, ansamblu D. Diklića te u vlastitom triju (gitara D. Dičić, kontrabas Z. Šatrak) i kvintetu (Dičić, Šatrak, glasovir D. Kajfeš, saksofon O. Depolo). God. 1959. osnovao Kvartet Boška Petrovića (glasovir Z. Kružić, bubnjevi I. Gereg, kontrabas Šatrak, potom K. Remeta), djelatan 1960–67. kao Zagrebački jazz kvartet (Kajfeš, bubnjevi S. Glojnarić, kontrabas M. Prohaska), koji je po uzoru na američki Modern Jazz Quartet promovirao komorni jazz, stvorivši prepoznatljiv stil obilježen utjecajem narodne glazbe i stekavši ugled jednoga od najboljih europskih malih jazz-sastava toga doba, ujedno najvrsnijega u povijesti domaće jazz-glazbe (uz obljetnicu osnutka izdana poštanska marka 2009). S njima je nastupao u nas i u inozemstvu, često i s inozemnim glazbenicima, spajao jazz-glazbu s klasičnom nastupajući sa Zagrebačkim kvartetom (praizvedba skladbe Mozaik B. Papandopula, Muzički biennale Zagreb, 1963) i Zagrebačkim solistima (skladbe J. Lewisa) te ostvario mnogobrojna diskografska izdanja, među kojima LP ploče Zagrebački džez kvartet (Produkcija gramofonskih ploča RTV Beograd,1960), With Pain I Was Born (Fontana, 1966), The Best of Zagreb Jazz Quartet (Alta, 1975), The Last Session (1977) i The Zagreb Jazz Quartet (1984), obje Jugoton, CD albume Zagreb Jazz Quartet in Concert (Jazzette Records, JR, 1991), The Best of Zagreb Jazz Quartet (1997), Zagrebački jazz kvartet. 40 godina (2000) i Zagreb Jazz Quartet – Live! (2009), sva tri Croatia Records (CR). Od 1964. usporedno neko vrijeme bio član Plesnoga orkestra RTV Zagreb, a 1968–69. vodio Zagrebački jazz kvintet (Depolo, Prohaska, Glojnarić, truba Fidri, potom A. Farmer). God. 1970. osnovao i do pol. 1980-ih vodio B. P. Convention, sastav u rasponu od trija do kvinteta (vibrafon i marimba Petrović, glasovir i flauta B. Živković, gitara V. Božić, potom Dičić, kontrabas Remeta, bas-gitara M. Mavrin, bubnjevi R. Divjak, potom S. Sadiković), kojemu su se pridruživali i drugi domaći i strani glazbenici, te je nastupao i kao B. P. Convention Big Band. Ponajviše po modelu jam-session muziciranja s njima je izvodio jazz-glazbu slobodnoga stila, od jazz-rocka do bluesa u kombinaciji s funkom ili elementima narodne glazbe, nastupao u zagrebačkim klubovima, gostovao u inozemstvu te snimio LP ploče za Jugoton (Zeleno raspoloženje, 1974; Blue Sunset, 1975; Josipa Lisac & B. P. Convention Big Band International, 1975; Misterij bluesa, sa Zagrebačkim solistima, 1976; With Pain I Was Born, 1977; Green Lobster Dream, 1979; Stabilisation Blues, s C. Terryjem, 1982; B. P. C. Moods. B. P. C. Blues, 1989) i CD za CR (Bag’s Groove. Live at Studio »M«, 2008; kompilacijska izdanja The Best of B. P. Convention, 1997, i Boško Petrović & B. P. Convention, 2015). Istodobno s Dičićem vodio Big Band, a na poč. 1970-ih osnovao orkestar Nonconvertible All Stars, sastavljen od vodećih hrvatskih i istočnoeuropskih jazz-glazbenika, s kojim je nastupao na međunarodnim festivalima (LP ploča Swinging East, MPS Records i BASF, 1973). U duu s pijanistom N. Frangešom ostvario mnogobrojne nastupe i gostovanja 1985–88. te snimio LP ploče Sarabanda (Jugoton, 1986), From Moscow to L. A. (Jugoton, 1987, omotnica E. Murtić; CD CR, 2010, nagrada »Porin« 2011. za najbolji jazz-album i najbolju jazz-izvedbu), Zvira voda (vlastite obradbe međimurskih narodnih pjesama, s Ružom Pospiš-Baldani, Jugoton, 1990; CD CR, 2003) i CD Un chien andalou (JR, 1991), a za skladbu White Christmas (CD Svim na zemlji, različiti izvođači, Esnaf, 1994) dobio nagradu »Porin« 1995. za najbolju instrumentalnu izvedbu jazz-skladbe. U pol. 1980-ih nastupao i u duu s Kajfešom (LP ploča Follow Me, Jugoton, 1985) te katkad okupljao članove Boško Petrović Quarteta (glasovir K. Drew, kontrabas P. Herbert, bubnjevi A. Queen), s kojim je snimio LP ploču Tiffany Girl (Jugoton, 1985). U 1990-ima vodio ansambl B. P. Club All Stars s promjenjivim međunarodnim sastavom glazbenika te ostvario više diskografskih izdanja (LP ploča Lady Be Good, s Jasnom Bilušić, Jugoton, 1990; CD Night Flight, sa S. Nisticom, JR, 1991). God. 1992. osnovao je Boško Petrović Trio (Mavrin, gitara P. Grašič), s kojim je nastupao do kraja života te objavio CD Live at Studio M (JR, 2003) i Boško Petrović Trio & Friends (JR i CR, 2004). Kao član svojih sastava ili kao solist u drugim ansamblima gostovao je u mnogobrojnim europskim zemljama, SAD i Japanu, sudjelovao na međunarodnim jazz-festivalima (Newport u Rhode Islandu, Monterey u Kaliforniji – 15 nastupa, Detroit, Antibes, Comblain la Tour, Montreux, Frankfurt na Majni, Berlin, Bologna, Lugano, Bled, Ljubljana, Beograd – YU All Stars Big Band, Novi Sad, Cork – nagrada European Jazz Master 2005) te svirao i snimao s glasovitim svjetskim i domaćim jazz-glazbenicima i sastavima, među kojima su J. Richardson, J. Watkins, J. Harris i G. B. Catlett (s Kajfešom snimili LP ploču Sastanak u studiju, Produkcija gramofonskih ploča RTV Beograd, 1960), Lewis, S. Getz, J. Pass, N. H. Ø. Pedersen, E. Wilkins, B. Clayton, B. J. Turner, B. De Franco, T. Thielemans, G. Fame, J. Newton (CD Boško Petrović 5. Featuring James Newton, JR, 1995). Iako je sklon komornomu jazz-zvuku prednost davao manjim sastavima, kao solist je nastupao i s jazz-orkestrima, među kojima O. Nelsona, T. Puentea, G. Mulligana, te s Big Bandom RTV Slovenije (CD Round Midnight, JR i CR, 2002; »Porin« 2003. za najbolji jazz-album i za najbolju jazz-izvedbu vlastite skladbe I Love You Z. J. Q.). Nastupao i snimao i s V. Lisakom, M. Dedićem, kvartetom Boilers, sastavom Black Coffee, s pjevačima i sastavima drukčijih glazbenih stilova (Gabi Novak, Z. Predin, sastav Cubismo) te, među prvima u nas, s izvođačima etno i klasične glazbe. Gradeći vještinu sviranja na uzorima poput M. Jacksona i L. Hamptona, stvorio je vlastiti prepoznatljiv stil, koji se odlikovao vrsnom tehnikom, originalnim, duhovitim i profinjenim solističkim improvizacijama te poglavito odnjegovanim i toplim zvukom glazbala. Izvodio je skladbe širokoga repertoara, a ponajviše vlastite. Jedan je od najplodnijih hrvatskih jazz-skladatelja i autor mnogobrojnih aranžmana. Opus mu je obilježen stilskom raznolikošću sjedinjenom u snažnoj autorskoj osobnosti. Ponajviše je bio privržen tzv. mainstream jazzu, dajući prednost swingu, be-bopu i bluesu, a s uvjerenjem da se opća obilježja jazz-glazbe mogu prilagoditi etnoobrascima, među prvima se u nas u skladbama služio elementima folklora, poglavito istarskoga i međimurskoga (CD Ethnology, JR, 2000, »Porin« za najbolju kompilaciju 2001); u mnogim se njegovim djelima prepoznaje otvorenost prema drugim glazbenim vrstama (klasika, rock, funk). Skladbe mu se odlikuju jasnim i muzikalnim temama, građenim na čvrstim motivima, te strogom i preglednom formom. Skladao je više od 200 jazz-skladba za različite sastave, među kojima Keka kolo, suitu Istra in My Heart (Sergio’s Garden, Sky over Grožnjan, Twilight in Momjan Valley), Valse for Jazz Mama, To Zagreb with Love, Zagreb by Night, Sigurd’s Garden, Opus One Blues, Mr. Flanagan Blues, Little Jazzy Valse, Oberkreiner Lullaby, Baby Steps, Epitaph, Croatia ’91, Afternoon Walk, Davor’s Moon, St. Miles Infirmary. Neke su tiskane u Zagrebu u zbirkama Jazz album (1969), Jazz album, 2(1972) i u autorskoj 33 Jazz tema (1986), a većina je objavljena na mnogobrojnim nosačima zvuka, među kojima više autorskih (CD kompilacije The Very Beginning, JR, 1997, The Best of Boško Petrović, CR, 1997, B. P. Collection, CR, 2010, Little Boy with a Big Heart, Menart, 2012); kao skladatelj i kao interpret ostvario najveći diskografski jazz-opus u nas, pri čem je prednost davao snimkama javnih nastupa. U Fonoodjelu Hrvatskoga radija sačuvano je oko 400 snimka njegovih intepretacija i 153 snimke vlastitih skladba. Bio je autor glazbe za predstave Okus meda (Shelagh Delaney, 1962), Timon Atenjanin, Otelo (W. Shakespeare, 1973, 1984) i Zagrepčanka (B. Glumac, 1976), izvedene u zagrebačkom HNK, jednočinke Kolekcija i Ljubavnik (H. Pinter, 1964, Dramsko kazalište »Gavella«), dječju predstavu Bajka o kraljevim trešnjama (L. Paljetak, 1974, Zagrebačko kazalište mladih) te eksperimentalne Kuda ćemo sad (Maja Hribar) i Pantomima (F. Konjhodžić i Z. Omerbegović), obje izvedene na Komornoj pozornici Studentskoga centra u Zagrebu 1962. Skladao glazbu za igrane filmove Autobiografija utopljenice (I. Hetrich, 1964), Svanuće (N. Tanhofer, 1964), Ključ (omnibus, epizoda Čekati, K. Papić, 1965), Lisice (Papić, 1969, s Prohaskom i Glojnarićem), Slučajni život (A. Peterlić, 1969), Jedanaesta zapovijed (V. Kljaković, 1970), Timon (T. Radić, 1973), kratkometražne Telefon (V. Mimica, 1962), Dobričina (B. Belan, 1966), Gradski perivoj, Plaža i Sve su plave (M. Hodak, 1976, 1977. i 1978) i Proljeće Ivana B. (D. Žarković, 1995, s Frangešom), dokumentarne Ponude pod broj… (P. Krelja, 1969), Agromakedonija i Jawa (oba Ljiljana Jojić, 1972), Plitvička jezera (M. Feman, 1973), Rad zida grad (L. Zafranović, 1974), Ceste koje život znače i Trideseta obljetnica hidroelektrane (oba F. Vodopivec, 1976), Strah u dolini potoka Bliznec (M. Juran, 1978), Moj brat August (Hodak, 1979) i Madame Sommelier (J. Vujčić, 2007; pojavljuje se kao sudionik) te animirane Luda noga (B. Ranitović, 1965), Bonifacije i rupa (M. Blažeković, 1971), Bonifacije i drvo i Bonifacije i toranj (oba V. Radilović, 1971). Zauzimao se za odgoj mladih glazbenika, osobito u Grožnjanu, gdje je u programu Kulturnoga centra Međunarodne federacije Muzičke omladine (od 1995. Međunarodni kulturni centar Hrvatske glazbene mladeži) vodio tečajeve jazza 1974–75. i 1982–86, a 1999. osnovao i do kraja života vodio Ljetnu jazz-školu s međunarodnim timom predavača. Utemeljitelj je nekoliko međunarodnih jazz-festivala: Zagreb Jazz Fair 1979 (prvi u nas; s prekidima vodio do 1997), Music Nights u Novigradu 1995 (vodio do 1999; »Porin« 1998. za najbolji festivalski album za CD Cuban Party at Piazza Grande, JR, 1997), Lastovo – otok glazbe 2000. te Jazz Is Back! u Grožnjanu 2001 (Jazz Is Back! BP od 2011). Po uzoru na svjetske klupske jazz-scene u Zagrebu je 1988. osnovao i do kraja života vodio B. P. Club, u kojem je organizirao nastupe vrhunskih jazz-glazbenika i sastava, često sa spontanim suradnjama (DVD Jazz gala, CR i JR, 2006, i Welcome to the Club, Studio Gama i JR, 2008), i koji je kao mjesto na kojem su promovirani mladi naraštaji imao posebno značenje u razvoju hrvatske jazz-glazbe. Ondje je utemeljio i vodio međunarodne festivale Springtime Jazz Fever (od 1989), Century of Blues (od 2001) i Yamaha Guitar Summit (od 2003; Yamaha Jazz Club od 2004) te domaći Hrvatski jazz sabor (od 1998). God. 1991. osnovao diskografsku kuću JR, u njoj bio i urednik i producent te objavio četrdesetak CD s jazz-glazbom, pretežno snimkama koncerata u B. P. Clubu; kao producent CD Zagreb 900. Jazz gala (1995) i Blues at Piazza Grande (1996) dobio nagradu »Porin« za najbolji jazz-album 1996. i 1997. Bio je urednik antologijskoga niza CD Jazz u Hrvatskoj na nosačima zvuka 1960–1997 (CR, 1997) te autor i voditelj radijskih i TV ciklusa emisija o jazzu. Kao glazbenik, organizator, promicatelj jazz-glazbe u nas i domaćega jazza u svijetu, najistaknutija je osoba u povijesti hrvatskoga jazza s najvećim međunarodnim ugledom (predstavljen u šest emisija u jazz-programu Music USA na radijskoj postaji Voice of America u listopadu 1983). Dobio nagrade »Josip Štolcer Slavenski« 1979, grada Zagreba 1989. te »Porin« za životno djelo 2003. U suradnji s D. Hrvojem napisao posmrtno tiskanu autobiografiju Život kao jam session (Zagreb 2012).