IVAN

traži dalje ...

IVAN (Ioannes), biskup (VI–VII. st.). Titulirajući ga epidaurskim nadbiskupom i jamčeći o kontinuitetu između antičkoga i srednjovjekovnoga južnojadranskoga crkvenoga središta, u svojim ga stihovima spominje najraniji dubrovački kroničar Milecije. Po njem je I. poticao i predvodio preseljenje Epidauritanaca i osnutak Dubrovnika, što se moglo dogoditi između 598. i 670. Prema L. Crijeviću Tuberonu, koji se poziva na Ljetopis popa Dukljanina, I. je nakon što je razoren Epidaur neko vrijeme boravio u Župi dubrovačkoj, da bi poslije, uz papino dopuštenje, katedru preselio u tek utemeljeni Dubrovnik. Iako mu i Tuberon pripisuje nadbiskupski naslov – stečen nakon razorenja dotadašnjega dalmatinskoga metropolitanskoga sjedišta Salone – znakovito je da sačuvane inačice Dukljaninova teksta ne sadržavaju taj podatak. Zbog neprijeporne pristranosti Ljetopisa, s obzirom na sučeljavanje dubrovačke i barske Crkve oko prostora metropolitanske jurisdikcije, vjerovati je kako je riječ o glosi u nekom dubrovačkom prijepisu Ljetopisa i podatku preuzetu iz nekoga, danas izgubljenoga, memorijalnoga zapisa dubrovačke Crkve, ranosrednjovjekovnoga biskupskoga kataloga ili iz pontifikalne kronike – izvora kojim su se neovisno služili Konstantin Porfirogenet, Milecije i pisac Ljetopisa. Kako pastirima epidaurske Crkve nikada nije pripadala nadbiskupska čast, nisu je mogli ni prenijeti u svoje novo sjedište; naslov se mogao steći tek nakon 732, kada su dalmatinske crkve bile podvrgnute jurisdikciji carigradskoga patrijarha, pa Ivana valja držati epidaurskim i dubrovačkim biskupom, a ne nadbiskupom.

LIT.: L. Crijević Tuberon: Commentariolus de origine et incremento urbis Rhacusanae. Rhacusii 1790, 9–10. — D. Farlati i G. Coleti: Illyricum sacrum, 6. Venetiis 1800, 4. — M. Pinder i G. Parthey: Ravennatis Anonymi Cosmographia. Berolini 1860, 208. — A. K. Matas: Miletii versus. Dubrovnik 1882, 5. — Annales Ragusini Anonymi item Nicolai de Ragnina. Zagrabiae 1883. — K. Vojnović: Crkva i država u dubrovačkoj republici. Rad JAZU, 1894, 119, str. 33. — F. Šišić: Letopis popa Dukljanina. Beograd—Zagreb 1928, 69, 305–308. — M. Medini: Starine dubrovačke. Dubrovnik 1935, 176. — G. Moravcsik i R. I. H. Jenkins: Constantine Porphyrogenitus, De administrando imperio. Budapest 1949, 134. — G. Novak: Povijest Dubrovnika od najstarijih vremena do početka VII. stoljeća. Zagreb 1972, 41. — J. Lučić: Povijest Dubrovnika od VII. stoljeća do godine 1205. Zagreb 1973, 66–67. — V. Foretić: Povijest Dubrovnika do 1808, 1. Zagreb 1980, 18–22. — I. Goldstein: Bizant na Jadranu. Zagreb 1992, 34–38. — R. Katičić: Uz početke hrvatskih početaka. Split 1993, 140–142, 150–151, 154, 156–158. — Isti: Litterarum studia. Zagreb 1998, 265–273. — I. Prlender: »Totius gentis metropolim«. Historijski zbornik, 51(1998) str. 2. — I. Mustać: Tisuću godina Dubrovačke nadbiskupije. Hrvatski iseljenički zbornik, 1999, str. 59–60, 65–66. — L. Crijević Tuberon: Commentarii de temporibus suis. Zagreb 2001 (hrv. prijevod Komentari o mojem vremenu. Zagreb 2001). — I. Puljić: Uspostava dubrovačke metropolije. Tisuću godina dubrovačke (nad)biskupije (zbornik). Dubrovnik—Split 2001, 15–55.
 
Ivica Prlender (2005)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

IVAN. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 25.11.2024. <https://bl.lzmk.hr/clanak/ivan-biskup>.