IVAN

IVAN, biskup (Zadar, potkraj XII. st. — Zadar, VII. ili VIII. 1217). Stariji pisci ističu da potječe iz zadarske obitelji, ali ne spominju njezino ime. Toma Arhiđakon kaže da je bio nećak nekoga Kutile (Cutilae, Kucilin), što mu je – čini se – pomoglo u crkvenoj karijeri, a C. F. Bianchi da je prije nego li je postao ninskim biskupom bio đakon u Zadru. Njegovo ređenje za biskupa nije bilo provedeno po kanonskim propisima, pa je papa Inocent III. obustavio proceduru. Prigovaralo se da I. nema ni godina ni znanja da bi mogao voditi biskupske poslove. Splitski nadbiskup Bernard, kojemu je bilo povjereno ispitivanje kandidata ipak je, svakako prije 11. VI. 1208, zaredio Ivana za ninskoga biskupa, zbog čega ga je papa kanonski kaznio. Nije poznato je li zbog toga bio kažnjen i Ivan. D. Farlati drži da je zasigurno bio lišen svećeničke časti. Zbog sukoba s kninskim biskupom Mihom (Micha) I. je bio izopćen. Kada je papa doznao da je on pod utjecajem njegovih pisama promijenio svoje držanje, odredio je pismom od 11. VI. 1208. dubrovačkoga nadbiskupa Leonarda i trogirskoga arhiđakona da Ivanovo izopćenje proglase ništavnim. Posljednji se put I. spominje kao ninski biskup 1217. među svjedocima u ispravi kraljevskoga namjesnika u Hrvatskoj Poncija de Cruce, koji je presudio u korist Trogirana u njihovu sporu s knezom Domaldom. Pokopan je u crkvi sv. Marije Velike.